Zanimljiva je priča o pothvatu koji je taj neumorni sportaš poduzeo biciklom. Naime, nakon što je u Berlinu radio u prestižnoj tvrtci Siemens, nostalgija za domom dovela ga je natrag u Zagreb, u koji je stigao biciklom. No, za Budickoga su već tada biciklističke ture od po tisuću kilometara bile šala. Nemiran duh tražio je veće izazove.
Godine 1897, željan značajnije pustolovine, krenuo je na iznimno zahtjevan i dalek put na biciklu, financiran isključivo vlastitim sredstvima. Putovanje je započeo 9. svibnja u Berlinu, a avanturističkom ustrajnošću proputovao je čitavu Europu i sjevernu Afriku, prevalivši u osam mjeseci 17.323 kilometra. S dvojicom prijatelja, Šveđanima Almrodom i Mechlerom, dogovorio se da će s jednim na tandemu voziti kroz Njemačku, Rusiju i Finsku do Stockholma, „gdje će dotičnog zamijeniti drugi“, s kojim će dalje. No planovi su bili jedno, a stvarnost drugo. Kad su stigli do Dresdena, Almrod je od iscrpljenosti odustao od putovanja.
Photo credit: Hrvatski športski muzej
Budicki se nije dao smesti tom nedaćom i odmah je brzojavio tvornici u Brandenburgu da mu u Wroclaw pošalju bicikl marke Alexander, odakle će sâm dalje. I zaista, on se preko Varšave najprije odvezao u Moskvu, a odatle u Petrograd. Tu se u Peterhofu baš bila pripremala biciklistička utrka, pa se Budicki prijavio kao natjecatelj. Usprkos umoru i tome što mu bicikl nije bio trkaći, osvojio je prvo mjesto i lijepu nagradu. Kako je zagrebački tisak već pratio ovu avanturu Budickoga, izvijestio je građanstvo da je njihov sugrađanin „po čitavoj Rusiji bio izvanredno lijepo primljen, a naročito u Moskvi i Petrogradu, i to kao Slaven, koji je poduzeo takav pothvat“.
No, Budicki nije znao za odmor. Preko danskoga Viborga otišao je u Helsinki, gdje se upravo slavila 10-godišnjica finskog biciklističkog kluba. Tu su ga, kako je izvješćeno, „primili također vrlo srdačno i bio je na kongresu predmetom burnih ovacija“. Iz Helsinkija je parobrodom prešao u Stockholm, potom u Kopenhagen, pa se spustio do Hamburga i Bremena. U nastavku puta, preko Osnabrücka se odvezao u Nizozemsku te prošao Amsterdam i Rotterdam. Nakon toga, nastavio je za Belgiju, odnosno Antwerpen i Bruxelles.
Photo credit: Hrvatski športski muzej
Gotovo nevjerojatna ruta Budickoga je preko Aachena, Kölna, Basela, Berna i Lucerna dovela u Italiju. Prošao je Milano i Torino, pa prešao u Francusku, gdje se uputio u Lyon, Dijon, Pariz pa potom preko Calaisa i Dovera do Londona. Proputovavši čitavu Englesku vratio se natrag u Francusku, u Cherbourg, te se spustio u Bordeaux, odakle se uputio u Španjolsku. Nanizavši Madrid, Granadu i sve usputne gradove, prešao je parobrodom u Afriku. Po velikim vrućinama proputovao je Alžir i Tunis, pa se parobrodom vratio natrag u Italiju, koju je od juga proputovao sve do Trsta. Otud je, naravno, krenuo za Zagreb.
Ne treba niti reći da je u Zagrebu dočekan ovacijama. Premda nevjerojatna, za samog Budickog to je bila samo jedna od njegovih životnih avantura.