Odgovor je – Dražen Petrović, jedinstveni fenomen hrvatskoga sporta i igrača kojeg su zbog genijalnosti nazvali „košarkaškim Mozartom“.
Taj rođeni Šibenčanin bio je jedan od najvećih hrvatskih i svjetskih košarkaša te spada u red najvećih hrvatskih sportaša svih vremena. Općenito ga se drži predvodnikom vala europskih košarkaša koji su ostavili velikoga traga u američkoj NBA ligi. Zbog svoje značajne uloge uvršten je među 50 osoba koje su najviše pridonijele Euroligi te postao članom čuvenog NBA Hall of Fame, organizacije koja odaje počast igračima „koji su pokazali veliko umijeće u košarci i dali ogroman doprinos u razvoju i popularnosti te igre“.
„Bio je rođeni pobjednik. Nitko nije imao takvu volju i želju za pobjedom. Bio je najveći... Osim toga što je bio rođeni lider i osim toga što je imao fanatičnu strast za košarku, njegova volja i profesionalizam bili su jedinstveni… Dražen je bio sinonim za ljubav prema košarci i fanatičan pristup radu. On je svaku momčad činio boljom. Bio je toliko dobar da je već za života postao legenda…“, samo su neke od izjava Draženovih suigrača.
I doista, Petrović se već ranih dana priklonio teškome radu. U dvorani je znao biti u šest ujutro i nikada nije propustio jutarnji trening („Uzmem loptu, ubacim 500 ili više. Postavim stolice i driblam. I tako satima. I uživam“, rekao bi). I poslije, uvijek je u autu nosio loptu („Kad mi dođe, odem u dvoranu i ispucam 100, 200 ili 500“).
Ranko Suvar / CROPIX
Karijeru je počeo s 15 godina u klubu Šibenka i već tada su mu prognozirali vrhunsku karijeru. U Zagreb i prvaka Cibonu došao je iz tri razloga - studij prava, izazova igranja u Kupu prvaka i želje da u istoj momčadi igra s bratom Aleksandrom. Predvodeći Cibonu, dva puta ju je doveo do titule prvaka Europe, a u dvije sezone bio je i najbolji europski igrač. Prelaskom u madridski Real, i tu je momčad ovjenčao trofejima. Usporedno, Dražen je bio i vođa jugoslavenske košarkaške reprezentacije s kojom je u Argentini 1990. osvojio titulu svjetskog prvaka i zlatnu medalju na Europskom prvenstvu u Zagrebu 1989.
Zahvaljujući sjajnim igrama Dražena su zapazili skauti NBA lige, pa je 1990. postao član Portland Trail Blazersa. Premda je prvu sezonu uglavnom prosjedio na klupi, svoju je iznimnu vrijednost pokazao dvije godine poslije u New Jersey Netsima. Te 1992. bio je najbolji strijelac momčadi (pogotovo trica), najbolji NBA bek-strijelac te sezone i najbolji Europljanin koji je dotad igrao u NBA ligi. Te je godine Dražen hrvatsku reprezentaciju odveo i do najvećeg uspjeha – srebrne medalje na Olimpijskim igrama u Barceloni (slavni finale s originalnim Dream Teamom). Sjajan sportski put, na vrhuncu Draženove karijere, s nepunih 29 godina, sudbina je prekinula tragičnom prometnom nesrećom 1993.
Kao igrač dobio je Državnu sportsku nagradu Franjo Bučar 1992. (posmrtno još jednom za životno djelo 2002). U njegovu čast u Zagrebu je 2006. otvoren muzej i memorijalni centar „Dražen Petrović“, smješten uz košarkašku dvoranu koja također nosi njegovo ime.