Nakon što je 1929. osnovan prvi golf klub i dvije godine poslije u Maksimiru otvoreno igralište, naše su se dame i gospoda, osim nekolicine onih koji su se već okušali na europskim terenima, počeli podučavati osnovama toga sporta. Možda se danas našim mlađim golferima čini neobičnim da se nekad palicama zamahivalo i u Maksimiru, ali bila su to vremena kada je taj prelijepi park bio daleko od centra grada i kada se tamo odlazilo na cjelodnevni izlet.
Te 1931. krenulo se pokaznim igrama. Naime, na svom igralištu u maksimirskom perivoju zagrebački Golf Klub održao je prvu od njih, u kojoj su sudjelovali najbolji igrači golfa u Zagrebu - trener zagrebačkog Golf Kluba Gilbert Treacher i izvrstan amaterski igrač Kendal Field, obojica Englezi. Natjecanje, koje je potrajalo sat i pol, pratio je veliki broj gledatelja. Maksimirsko je golf igralište, po izjavama inozemnih stručnjaka i u jednom članku New York Heralda, proglašeno jednim od najljepših Srednje Europe.
Ostatak ljeta dame i gospoda, sad već potpuno zaraženi golfom, vrijedno su trenirali i nabavljali opremu, pri čemu su dame osobito polagale na odjeću i obuću, dok gospoda na izbor palica. Učestali su odlasci u nabavku u Beč, a i domaći trgovci sportske opreme u izlozima su počeli izlagati i „novotarije“ za golfere. Imućniji i strastveniji među novopečenim igračima odlučili su se na ljetovanje u Kitzbühelu u austrijskome Tirolu, ne bi li tamo, uz privatne trenere, na čuvenome igralištu, naglo poboljšali svoju igru i, na jesen, iznenadili sugrađane svojom vještinom.
Listopad te godine donio je i prvo natjecanje, doduše specifično, koje je privuklo prve natjecatelje i izazvalo znatno zanimanje publike. Radilo se o igri spretnosti ili Gymkhani. S obzirom da se golf tek počeo razvijati, broj natjecatelja bio je razmjerno velik, njih 15-ak.
U ljeto 1932. krenulo se ozbiljno s natjecanjima. Na godišnjicu otvorenja igrališta u Maksimiru, na početnom udarcu prvog pravog turnira, nedaleko Bukovačke ceste, našlo se čak 40-ak natjecatelja, uglavnom već iskusnijih Zagrepčanki i Zagrepčana te stranih igrača iz zagrebačkih diplomatskih misija. Igrala se igra sa zastavicama (flag-competition), a natjecanje je počelo u 4 sata poslijepodne te trajalo do u predvečerje.
Igre su uvijek počinjale i završavale na terenu uz Bukovačku, a išle gotovo oko cijelog maksimirskog perivoja putem propisane golf staze. Pristup i gledanje za publiku bilo je slobodno uzduž cijele staze, na mjestima gdje nije smetalo igri. Poslije igre, navečer su podijeljene nagrade i održana skupna večera u klupskim prostorijama u Maksimiru (uz igralište).