hr

NEVIĐEN DOČEK ZA VATRENE

Kada je hrvatska nogometna reprezentacija 1998, nedugo po osamostaljenju države, osvojila treće mjesto i upisala Hrvatsku na listu svjetskih nogometnih sila, mnogi su mislili da se radi o teško ponovljivome uspjehu.

Pogotovo što se takvom trijumfu „Ćirinih Vatrenih“ nitko nije nadao. No, nakon što je hrvatska reprezentacija postala gotovo stalni sudionik velikih natjecanja, na Svjetskome prvenstvu 2018. u Rusiji otišla je i korak dalje, igrala u finalu i okitila se srebrnom medaljom.

To čudo zamijenilo je jedno drugo – nevjerojatan doček reprezentacije u Zagrebu po povratku iz Rusije. Bila je to kulminacija oduševljenja među navijačima koji su na malim ekranima i tribinama širom Rusije pratili uspon Hrvatske prema vrhu. I to ne samo među navijačima, već i onima koji uopće ne prate nogomet. Erupcija nacionalnog zanosa rezultirala je nezapamćenim okupljanjem pola milijuna ljudi na zagrebačkim ulicama, koji su tog 16. srpnja 2018. došli iskazati dobrodošlicu srebrnima iz Rusije.

„Vatreni“ su se vratili u zemlju pobjednika, kako su im to najavili piloti dvaju lovaca Hrvatskog ratnog zrakoplovstva koji su pratili njihov zrakoplov od ulaska u hrvatski zračni prostor. Ali koliko se doista pobjednički osjećala Hrvatska, saznali su tek kad su krenuli prema središnjem zagrebačkom trgu, udaljenom 15-ak kilometara. Pjevajući i plešući na autobusu otvorena krova, okruženi tisućama ljudi u nacionalnim dresovima, do njega su putovali gotovo šest sati. Uvjerili su se da su posljednjih mjesec dana ponosom ispunili srca građana i da im to sada građani nesebično vraćaju.

Do dolaska reprezentativaca, na Trgu bana Jelačića okupilo se više od 110.000 ljudi, a prostor je bio premalen da primi i dodatnih 150.000 koji su zapeli u prilaznim ulicama. Ruta u centru grada, kojom su „Vatreni“ trebali proći - Ilica, Frankopanska ulica i prostor oko Hrvatskog narodnog kazališta, bila je dupkom puna, a i na trasi od zračne luke do grada u neprekinutom je nizu stajalo još 200.000 ljudi.

Tijekom putovanja prema središnjem mjestu proslave reprezentativci su potpisali stotine dresova i pozdravili tisuće navijača, a autobus se polako probijao kroz mnoštvo. Zanimljivo je da je za volanom bila jedna iskusna vozačica zagrebačkog javnog prijevoza, čije je ime drugoga dana saznala cijela zemlja. Sama je rekla da joj je to, uz čast i odgovornost, bila najzahtjevnija vožnja u karijeri.

Nakon nekoliko sati, „Vatreni“ su putem okrjepu potražili u sjedištu zagrebačke Javne vatrogasne postrojbe u Savskoj ulici. Vatrogasci su priliku iskoristili za fotografiranje s reprezentativcima.

Na središnjem gradskom trgu, na kojem su se natiskala djeca, mladi, stari, muškarci i žene, svi s navijačkim rekvizitima, uzavreli ugođaj, uz pjesmu i skandiranje, stalno su podgrijavali popularni glazbenici. Po dolasku slavljenika na pozornicu nebo iznad Zagreba preplavili su milijuni crvenih i bijelih konfeta, a trg je bio obojan desecima baklji i vatrometom, dok se orila himna „Lijepa naša“.

Sutradan su o tom spektakularnom dočeku izvještavali mediji u čitavu svijetu. Nitko takvo nešto nije očekivao, pa čak niti organizatori i policija, a najmanje sami viceprvaci svijeta. Ovaj će dan ostat u kolektivnom sjećanju naroda kao i svakog pojedinca koji je uživao u slavlju, bilo na mjestu događaja ili putem televizije. Ukratko, jedan od najluđih dana u povijesti Zagreba i Hrvatske, za koji svatko zna gdje se u tom trenutku nalazio.