hr

TRIJUMF U PARIZU

Sunčano je poslijepodne u subotu, 7. lipnja 1997. Pred punim tribinama teniskog stadiona Philippe Chatrier u Parizu (French Open) na teren izlazi 19-ogodišnja hrvatska tenisačica Iva Majoli. Mladu Zagrepčanku nitko nije očekivao u finalu Roland Garrosa, drugog Grand Slam turnira sezone pa ju publika pozdravlja ovacijama.

Za njom na zemljani teren izlazi Švicarka Martina Hingis, tadašnja suverena vladarica ženskog tenisa i apsolutni favorit finala. Pljesak i povici iz publike još su glasniji.

Iznenađenju su se u tom susretu nadali jedino Hrvati, ne toliko zbog realnog omjera snaga, već zbog činjenice da je Majoli u prethodne tri godine već pokazala da je sposobna za velike dosege. Ta talentirana tenisačica, koja je profesionalnu karijeru započela još kao 14-ogodišnjakinja, sa 16 je na Roland Garrosu došla do 4. kola (izgubila je od tada nepobjedive Steffi Graff). Prvi je turnir osvojila 1994. u Zürichu, preskočivši do titule Janu Novotnu i Mary Pierce. U top-10 WTA liste ušla je još iste godine nakon trijumfa na turniru u Filderstadtu, a potom osvojila i Tokio i Essen, od kojih je na prvome svladala Moniku Seleš, tadašnju igračicu broj jedan, te Martinu Hingis i Arantxu Sanchez Vicario. Te 1997, prije Pariza, slavila je u Hannoveru i Hamburgu te na Roland Garros stigla kao 9. nositeljica.

Vlado Kos / CROPIX

U početnim mečevima Majoli je nanizala pobjede nad Sandrom Kleinovom, Alexandrom Fusai i Ann Grossman. Sve je teklo prema planu do osmine finala, gdje ju je čekala 5. nositeljica Amerikanka Lindsay Davenport. Iva je u tome susretu gubila 7:5 i 4:0, a onda uspjela napraviti čudesan preokret. U četvrtfinalu teško je izvojevala pobjedu protiv Rumunjke Ruxandre Dragomir (2:1), a onda u polufinalu, uz velike muke, i protiv Južnoafrikanke Amande Coetzer. Coetzer je, naime, u četvrtfinalu izbacila dvostruku pobjednicu turnira Steffi Graf i shvaćala je da je polufinale, baš kao i za Majoli, njezina životna prilika. Meč s velikim ulogom bio je prepun taktiziranja i nadmudrivanja, a Iva je na koncu slavila s 2:1 (6:3, 4:6, 7:5).

Izbjegavši za nju vrlo neugodnu Steffi Graff, Majoli su se otvorila vrata prema finalu. Znala je da protiv Martine Hingis ima šanse jer je Švicarka, za razliku od iznimno agresivne i snažne Graff, igrala sporije i protivnici dozvoljavala izmicanje na forhend. No zadatak nije bio nimalo lak, posebno s obzirom na činjenicu da je Hingis do tada u sezoni držala omjer pobjeda i poraza od 35-0.

Jakov Prkić / CROPIX

Nakon što je za pobjedu u prethodna dva meča morala igrati po tri seta, Majoli je finale odigrala suvereno, pobijedivši favoriziranu Švicarku vrlo uvjerljivo, sa 6:4 i 6:2, ne dopustivši Hingis ni jednu break loptu. Bio je to jednostavno dan Ive Majoli. Sve joj je polazilo za rukom. Igrala je odvažno, udarala snažno i precizno, pogađala rubove terena te sigurno branila osvojene break igre.

Tom pobjedom Iva Majoli postala je prvi hrvatski predstavnik, u muškoj i ženskoj konkurenciji, koji je osvojio neki Grand Slam turnir. Tada je bila veća i od Gorana Ivaniševića kojemu nikako nije polazilo za rukom ono što je Iva, naoko s lakoćom, postigla u Parizu (Goran je na svoj trenutak u Wimbledonu morao pričekati još četiri godine).

Header image credit: Nikola Vilić / CROPIX