Anali bilježe 1905. kao godinu kada je, s prostora iza zgrade Hrvatskog doma na današnjemu Trgu Republike Hrvatske, poletio prvi balon punjen plinom. Inicijatori ovog nesvakidašnjeg događaja bili su natporučnici Johann Muki Mannsbach, diplomant vojne aeronautičke škole u Fishamendu kod Beča i športski entuzijast Aleksandar Rudolf Kráal, koji je u aeronautičkom klubu u Budimpešti nabavio balon Turul. Kráalu i Mannsbachu, iskusnom balonskom pilotu koji je u to doba već imao uknjiženih više od pedeset letova, u pothvatu su se pridružili zagrebački poduzetnici Julije Rudović i Viktor Kafka.
Pri polijetanju, koje je pratilo oko 5000 znatiželjnika, napravljeno je više fotografija iz balona koje će ostati sačuvane kao prvi zračni snimci Zagreba. Turul je, po tom prvom uzletu iz Zagreba, letio preko Remeta, Markuševca, Zeline, Koprivnice, Žaknja i Sente, da bi se napokon spustio u Madžarskoj nedaleko Visont-Görgeteha, 20 kilometara od Arada. Instrumenti su zabilježili da je balon preletio 180 kilometara i dosegao maksimalnu visinu od 3.200 metara.
Već nakon nekoliko tjedana, letači su ponovo bili na djelu. Ovaj put, Mannsbachu i Kráalu pridružili su se Mirko Bothe, pasionirani sportaš i jedan od naših prvih biciklista, koji je s Mannsbachom već letio pored Beča, i nadšumar Matija Sinkovac. No, prilično nezgodno, balon je odmah nakon dizanja uletio u iznenadnu oluju koja ga je odnijela prema Zagorju. Let nije trajao dugo, jer se Turul, po prelijetanju Sljemena, spustio kod Slanog potoka, nedaleko Gornje Stubice.
Ni sljedećeg tjedna, na trećem uzletu Turula nije bilo sreće s vremenom. Uzlet je obavljen točno u ponoć, a u košari su bili Mannsbach, Bothe i Ferdinand Budicki, čuveni zagrebački sportaš i avanturist. Krenuli su prema Šestinama i Gračanima, no snažan ih je vjetar ubrzo usmjerio na jugoistok, pa su čitavu noć lebdjeli iznad Velike Gorice te se ujutro spustili kod Mraclina, na opće čuđenje seljaka koji su radili na tamošnjim poljima.
Nešto više od godinu dana poslije, Turul je letio čak do Baške na otoku Krku. Ponovo je letjela trojka Mannsbach, Bothe i Budicki, a let je ostao zabilježen i po tome što je Budicki iz balona bacao razglednice s fotografijom prvog zagrebačkog uzleta Turula, adresirane na njega samog. Zanimljivo je da su mnoge od ovih razglednica stigle na označenu adresu, pa se drže prvom balonskom i uopće zračnom poštom u Hrvatskoj. Letači su u Baški bili dočekani pravim slavljem.
Ovi pionirski letovi balonom nisu bili i posljednji što ih je Zagreb vidio tih godina. Naime, 1910. grad je zabilježio još dva uzleta balona, ponovo s prostora današnjeg Mažuranićeva trga. Ovaj put letio je nešto veći i noviji balon nazvan Excelsior, a u njegovoj košari bili su kapetan Hoffory te još nekoliko letača.